nedjelja, 18.11.2007.
magla
jutros sam se probudila jako rano. Od straha. da cu preci zadano mi vrijeme u kojem roku moram napustiti mali komadic svemira koji mi je dan na cuvanje. nahranila sam macke, zalila cvijece, provjerila dali su straznja vrata zatvorena. i sjela ispred tv-a.
na tv-u je bio neki glupi film. sigourney i ona neka su kao mama i kcer koje prevare nekog tipa i uzmu mu lovu. Svakih pola sata sam gledala na sat. odlucila sam krenuti.
///
sparkirala sam auto na besplatnom mjestu. vani je jos uvijek magla, nekih 14-15 stupnjeva. putem do centra oko mene spavaju beskucnici. ili su budni i piju svoju prvu kavu. svi ducani su zatvoreni. otvaraju u 10 ili 11. ne mogu skuziti kad. valjda su prefini da bi napisali radno vrijeme. prelazim preko pjesackog prelaza a u cementu su mali komadici plavog stakla. lijepo.
hodam polako i pokusavam biti beskucnik. ionako izgledam lose, spavala sam u istoj robi koju sam nosila jucer a i danas. kosa mi izgleda lose. mozda bi trebala poceti raditi kao cistacica. lansirati novu karijeru. problem je u tome sto ne znam spanjolski, a ljudi ocekuju da spremacica prica spanjolski. hodam dalje i neki tip me pita na stranom jeziku kada se otvaraju ducani.
"ileven oklok aj tink. aj am not sure."
moram poraditi na izgledu beskucnika.
zurim da me vise nitko nista ne pita na stranom jeziku. zelim se maknuti iz ove ulice, ove bijedne imitacije njihovih ideala, u ulicu sa strane gdje je topli kafic sa cajem i pecivom.
/////
zelim otice odavde. ovaj dio mog zivota je gotov i ovo je samo zivotarenje. dovrsavanje. mogla bi se pokupiti i otici sada, ali ne zelim napraviti gresku kao zadnji put i vuci repove preko oceana. gledam na mobitel. nitko me ne zove. a i zasto bi. ja ne zovem nikoga. ne zelim ulagati u nesto sto cu morati opet prekinuti. i onda boli isto kao sto sad boli kad je subota navecer a u zagrebu ekipa brije. isto kao sto boli to sto mi nije jasno zasto ponekad jos uvijek mislim na stavi koje su gotove. trebale biti gotove... prokleti repovi. zat me nitko ne zove. jer ne zelim repove. ako ovako nastavim cijela zemlja ce biti pokrivena tankim i debljim nitima mojih nezavrsenih, neostvarenih, zabranjenih i preponosnih repova.
/////
jos 45 minuta dok se ducani ne otvore. zapalila bi cigaretu, ali mi se ne da ici vani na hladnocu. ne zelim vise biti beskucnik. htjela bi biti djevojka, zena od 30 godina, koja postuje sebe, zadovoljna sa svojim zivotom. lakse je biti beskucnik. znam. zato idem u te ducane kupiti neku odjecu koja ce me pretvoriti nazad u (dali sam ikad bila????) privlacnu djevojku/zenu, curu koja vlada svijetom.
////
nove stolice u kaficu. besplatan internet, pise pristojno: pojedite i gonite se ca.
voljela bi da je netko pored mene, tako da mogu ostaviti kompjuter upaljen i vratiti se i veliki osmjeh je tu za stolom i pije kavu i poljubi me.
prokleta magla. puca me na depru. a rekli su mi da je ovdje uvijek sunce.
četvrtak, 29.03.2007.
kako kupiti jeftine pamidore
pobjeci sa posla malo ranije prije rucka.
sjest u auto i voziti kroz guzvu downtowna.
parkirati se na dinja ili jabuka lvl-u
kupiti pamidore 6 pounds a 1 $
kupiti 10 kila pamidora
pojesti slatki kruh kod mexikanaca
zapaliti cigaretu i gledati u nebodere
voziti nazad na posao
....
....
......
....
napraviti gazpacho veceras
kako obrijati noge na poslu
1) imati dlakave noge
2) kupiti britvice ali one fine venus, u najblizem ducanu ili ljekarni
3) naci skrovito mjesto sa izvorom vode (ne wc - preprometno, preporucam sobu od tete cistacice ili sl)
4) pretpostavka je da imate nekakav sapun u blizini, ja osobno imam sampon koji zivi u mom office-u u nadi da cu vec jednom otici u teretanu
4) obrijati noge njeznim pokretima
